Konobo moja, radosti sva

dušu san svoju svu tebi da!

Konoba Škojera Trpanj Hrvatska

Preuzeto sa http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac448.nsf/AllWebDocs/Podrum_i_konoba

“Konoba, nasuprot tome, nikad nije ostava za stare stvari, a još manje šupa za drva, premda nije ni vinski podrum u strogom smislu riječi. U njoj, doduše, dominiraju bačve i ostalo što je potrebno za proizvodnju vina, kao veće i manje pirje, pa gume za pretakanje, pa prskalice za vinograd i slično. Ali tu je i drugo posuđe osim bačava i druge tekućine osim vina. Od posuđa treba obratiti pažnju na demejane, pa na bocune, pote i teće. U tom posuđu pak čuva se kvasina, rakija i prošek. Osobito je zanimljiva kamenica, velika posuda koja je, kao što joj i ime kaže, izdubljena u kamenu, a služi za čuvanje ulja i uvijek je treba pomno zaklopiti.

Ali u konobi se nalaze još i druge stvari koje se na ulje i kvasinu logično nastavljaju: tu je vreća s kumpirima, sa zida vise vijenci luka i kapule, tu su suhe smokve, pa pomidore, rogači i bademi. Osim toga, konoba ima i obilježja radionice, te se ondje vide pile i šegaci, čekići, kliješta i kašete s brokvama. Ponekad je ondje i stolarska klupa, jer se u konobi popravljaju bačve, ali isto tako i kućne škure ili timun od broda. Ta stolarska klupa onda može poslužiti i kao stol na koji će se staviti jelo i piće, pjati i žmuli, kad se ondje skupi više svijeta.

Konoba Škojera Trpanj Hrvatska

U konobi, naime, ljudi često borave, za razliku od podruma, gdje se zadržavaju samo onoliko koliko ondje imaju posla. Kad vlasnik u svojoj konobi obavi posao, on sjedne da popije suzu rakije i malo prezalogaji. Jako je zgodno ako se pri ruci nađu kakvi prijatelji, da se malo proćakula i da se baci pisma. A kako će prijatelji znati kad treba da dođu? Vrlo jednostavno: tako što su vrata konobe svagda otvorena, a vrlo često gledaju na ulicu. Tako prolaznik zastane, zaviri, pa ako je prilika, uđe i sjedne.

Konoba Škojera Trpanj Hrvatska

Drukčije je u podrumu. Njegov ulaz nalazi se daleko od ulice, vrata su često zaključana, pa nitko ne može znati je li vlasnik dolje i je li željan društva. A onda, u podrumu je hladno, te je zgodnije natočiti vina i piti ga negdje drugdje. Konoba je javna prostorija, a podrum nije.
Budući da se u konobi vodi društveni život, ona se lako pretvara u ugostiteljski objekt: kad netko ima mnogo vina, onda ga prodaje u svojoj konobi, i onda iznad vrata stavi maslinovu grančicu, kao neku vrstu cimera, pa svi znaju o čemu je riječ. Vino se prodaje ravno iz bačve, a kupac ga i pije na licu mjesta, sjedeći na banku ili na pragu konobe. Ipak, ako gostiju ima mnogo, i ako zasjednu, netko ih mora i posluživati, bez obzira na to hoće li to činiti sam domaćin, ili će nekoga platiti da taj posao obavlja umjesto njega. A kakvo bi bilo prikladno ime za osobu koja poslužuje goste u konobi? Ništa drugo, nego samo konobar.
A po tome se vidi da su naši pređi u 19. stoljeću dobro postupili kad su izabrali upravo taj termin. Istini za volju, njegovo podrijetlo danas je uglavnom zaboravljeno, jer ni konobari već odavno ne donose boce iz podzemnoga spremišta u kojem stoje bačve. A oni mladići što nas na terasama mnogobrojnih kafića poslužuju kavom i sokovima vjerojatno bi se silno začudili kad bismo im otkrili zašto se njihovo radno mjesto zove upravo tako kako se zove.

A tek kad bismo im rekli da bi njihova sindikalna himna trebala glasiti

Konobo moja, radosti sva
dušu san svoju svu tebi da!

Konoba Škojera Trpanj Hrvatska

Konoba Škojera Trpanj Hrvatska

Konoba Škojera Trpanj Hrvatska

Konoba Škojera Trpanj Hrvatska

Konoba Škojera Trpanj Hrvatska

Konoba Škojera Trpanj Hrvatska

Konoba Škojera Trpanj Hrvatska

Konoba Škojera Trpanj Hrvatska