A new dish Special:
Cold appetizer Platter Skojera
Salted sardines, marinated anchovies, capers, Dalmatian prosciutto, cheese, fresh-cut tomatoes, and onion.
Free parking along the roadside, free Wi-Fi and much more.
Inćun, European anchovy
The blast from the past story:
Lipanj, mjesec od inćuna. Ako ste se poželjeli ima ih u Škojeri. Konoba Škojera je čuvar povijesti Dalmatinske kuhinje. I ne samo kuhinje.
June is the month of anchovies. Are you craving them? Yes in Konoba Škojera they are daily available. Konoba Škojera is the quardian of the traditional Dalmatian cuisine. And not only cuisine.
The below text translation in English is coming.
U Dalmaciji je opće poznato da u kući morate imati „dva slana inćuna“ i litru crnoga vina.
Prisutnost te „sirotinjske“ hrane koja se nekako neprimjetno provlači kroz pjate pored plejade oboritih bokuna i kreativnih ideja „nove kuhinje“ ipak je uvijek bila bitna,jer nemati inćune u kući,značilo bi da nemate temelj,pokriće,ribarski pedigre. A onda vam je cijela priča oko ribe i pripremanja samo tema za hvalisanje ulovljenim ili nadopuna stranice menia.
Upravo lipanj ili šesti mjesec te početak sezone simbolično obiljžavaju baš inćuni. Čekanje u redovima,u malim mjestima zapisivanje rezerviranog dijela ulova te napokon priprema za soljenje-ritual kakav je preživio u sredozemnom vremenu od najranijih gastronomskih razdoblja i prvih tehnika konzerviranja hrane sve do danas.
Pa premda običaj soljenja ribe, posebno male plave ribe, nije nikada zamro, niti je bio potisnut u gastronomskoj povijesti, svoj najveći uspon doživio je tijekom XV. i XVI. stoljeća, kada su velike talasokratske komune, pokrajine i sredozemni gradovi stali izvoziti slanu plavu ribu po cijelom tada tek otkrivenom svijetu, koji djelić svoje emancipacije u novom, planetarnom poretku duguje upravo njoj. Nije, naime, bilo broda koji je kretao u potragu za novim obzorjima, za zlatom, srebrom, začinima i bogatstvima Amerika i Azije, podjednako njihovih antičkih prethodnica od Gibraltara do Male Azije i Crnog mora, koji nije u pustolovinu nosio barem bačvu usoljene ribe. A ona je svoje zvjezdane trenutke doživjela upravo u našim vodama. Prema sačuvanim trgovačkim dokumentima, najbolja sitna plava riba lovila se u Jadranu, s posebno bogatim staništima u Makarsko-bračkom te Pelješkom kanalu, a bačve istočne obale Jadrana za soljenje i skladištenje slane ribe postizale su na tržištu najveću cijenu.
Soljenje plave ribe datira u Trpnju još od sredine prošlog stoljeća,kada je tvornica za preradu ribe „Divna“ proizvodila i izvozila oko 160 tona konzervi i 68 tona usoljene ribe.
Zaposlenice tadašnje tvornice bile su lokalne djevojke i sumještanke koje su kasnije svoje znanje u soljenju ribe prenijele na naše očeve te se tako tradicija i očuvala.
